Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55353
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
nedjelja, veljača 28, 2010
 

Mnogo je toga što danas ne razumijem, nagomilalo se s godinama.

         Svejedno sve te nerazumljivosti uredno slažem na police, upisujem u katalog i bilježim razinu nerazumljivosti. Naša razglednica, na primjer, kupile smo je zajedno, još na Dugom otoku i nikome je nismo poslale.

         Potpisale smo je zajedno.

         B. i A.

         “Nema veze,” sjećam se da sam tada rekla. “Jednom će nam dobro doći.”

         Iznad naših imena još uvijek je praznina. Iako, danas je to jedna posve druga praznina u odnosu na vrijeme kad je nastala.

         Smijem li kazati da je tada bila riječ o prostoru nade? U kojemu još ničega nema, ali čini se da je izvjesno kako će se popuniti lijepim slovima, dobrim željama, volimo vas, mislimo na vas i pozdravljamo, budite dobro.

         Danas je to neki drugi prostor, žućkasto-siv, kao da bi mu dobro došlo krečenje.

         Nada se nekamo preselila, potrošila.

         Miriše na plijesan, a tamo gdje miriše na plijesan ne može biti nade.

         Razglednice valja odmah poslati. Nikako nije dobro sačuvati ih za “možda će nam zatrebati”.

         Ne razumijem više zašto smo izabrale upravo tu razglednicu. Na njoj nema ničega što bi kazivalo: gle, u to smo vrijeme jedna drugu voljele strasno i bezobzirno, prema svijetu oko nas i prema sebi samima, u to vrijeme nije bilo nimalo sumnje u to da ćemo trajati, jer naša su tijela tada savršeno prianjala jedno uz drugo, obla i posve podatna.

         Sjećam se, bilo je malo nezgodno s mojom desnom rukom, nikako je nismo uspijevale namjestiti tako da nam ne smeta. Ali tada to nije bio problem. Usnule bismo, banalno je to ponavljati, sretne što imamo jedna drugu.

         Još uvijek imamo jedna drugu, ali nekako to nije baš to. Osim desne ruke sad je tu još mnogo toga što ne uspijevamo namjestiti tako da ne smeta. No, više se i ne trudimo.

         Ne razumijem to.

         Na katalošku karticu, pod 'razina nerazumljivosti' upisujem: visoka.

 

kratkaprica @ 16:00 |Komentiraj | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.