Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55353
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
nedjelja, veljača 28, 2010
 

Svaki put kad otvorim vrata garaže osvijestim da je na tome mjestu nekoć stajao betonski stup iz kojega je izlazila bodljikava žica, zapravo žičana ograda kojom se branio pristup posjedu jedne vrlo bogate osobe. Neke princeze iz bajke. A kad se garažna vrata širom otvore – odmah nestane ta strašna zapreka što podsjeća na kraj svijeta pa se odmah vidim kao gospodarica velikog, velikog prostora. Dojam moći još više pojačava auto koji ima sve atribute bolje kuće: televizor, pepeljaru i upaljač kao u dnevnoj sobi, zrcalo i bocu s vodom kao u kupaonici, meku klupu s jastucima kao u spavaćoj sobi, mirišljavo drvce na retrovizoru kao raskošnu terasu. I još mnogo drugih  zapanjujućih stvari. Dovoljno da se vidim u dvorcu koji se kreće zaista posebnim krajolikom. Polako ali sigurno. Tako prvo idem pošljunčanom stazom koju obrubljuje kraljevska živica. Živica nije ukras nego znak mjesta gdje sam zakopala svoju prvu mačku Miciku. Prolazeći pokraj nevjerojatne Micike uvijek se sjetim kako smo Hinko i ja podmićivali mačku prženim srdelicama samo da ne mijaukne kad netko pozvoni na vrata. Potajno smo, naime, nas dvoje, tada učenici prvog razreda gimnazije, vježbali neku pjesmu za natjecanje mladih talenata Pjevajmo zvijezdama, a svi su nam se rugali. No mi smo se pravili da to nismo mi nego jedan znameniti američki duo u što smo ljude, mislim, uvjerili čim smo ušutkali mačku. Mačka je lukavo nosila tajnu.

Krešo, koji je završio studij književnosti i sad radi u reklamnoj industriji, govori da smo Hinko i ja zapravo još uvijek vrlo popularni i da se dobro držimo u okruženju strašne, globalne konkurencije. Potkrepljuje to podacima sa servisa YouTube koji je precizno zabilježio interes za naše stvaralaštvo. I Got You Babe je, veli Krešo, evidentirao 925.484 views, The Beat Goes On 246.511, a Little Man 61.760 views. Svaki put kad autom izlazim iz garaže te se impozantne brojke po defaultu povećavaju. Svaki put sam sve važnija.

            Na mjestu, potom, gdje se pošljunčani put spaja s pločnikom pred oči mi iskrsne Zdenkina baka Regina: zima je, cesta neočišćena, ona se s punim torbama namirnica pokušava dokopati ugažene stazice, ali joj se u presudnom trenutku poremeti ravnoteža i baci je u snijeg, u dubok snijeg. Zdenka je bakinu nezgodu spazila kroz prozor sobe i odmah je potrčala u pomoć. Pomislila sam da je baka u snijegu nečiji revanš odnosno dobro djelo, jer sam se baš tada vratila sa željezničke stanice gdje mi je netom pobjegao vlak. Netko je, vjerovala sam, Regini izmaknuo tlo pod nogama za kaznu što je gledala moje kašnjenje na vlak i onda je namjestio unuci pred oči. Da baka Regina nije pala u snijeg – Zdenka bi spazila mene i počela me ispitivati zašto sam odustala od putovanja. Zašto? Zašto, ha? Bojala si se da nećeš proći na ispitu iz komunikologije? Blokirao ti se mozak? Zanijemila si? Ovako je nesretna komunikologija ostala nepoložena i zaboravljena, a ja se spasila od blamaže. Odustala sam od studija koji mi jednostavno nije išao. I nisam postala popularna televizijska novinarka, što znači da me nitko neće staviti na stranice žutoga tiska. Paparazzi me ne neće iznenaditi dok kopam po nosu. Sumnjivi internetski portali neće pisati da hodam u poderanim cipelama. Umjesto žurnalistice – postala sam… postala sam… Zaboga, pa svi znaju što sam postala! Ljudi me slušaju i gledaju svaki dan. Samo The Beat Goes On prošle je godine vidjelo 246.511 ljubitelja klasike. I pazi sad! Sad auto dolazi na cestu! Na cestu! Na čudan prostor za koji me ne vežu nikakve, ama baš nikakve uspomene. Što je tu prije bilo?  Svaki put si postavim pitanje što se nekoć nalazilo na mjestu gdje se osjeti pravi dodir sa životom. Što? Susjeda Melina veli da se tu sigurno nije nalazilo nikad ništa, jer ona, kao, ništa ne pamti. No, to je nemoguće. Iz ničega ne može nastati nešto, to jest ta cesta. Poštar Zdravko misli da je Melina u pravu jer nikada ni od koga nije čuo da se išta nalazilo na mjestu koje zovem pravim dodirom sa životom. Tomislav kaže da je Zdravko glup, da svašta lupeta. Melina pak ne razgovara s Tomislavom. Sve me to užasno zbunjuje tako da sam se ozbiljno zabrinula kad sam jednog jutra na svom mističnom putu naišla na veliku reklamu Sve je cesta. Njome se, tvrde, vabe kupci automobila. No, što znači da je sve cesta? Da na ovom svijetu u stvari ne postoji ništa? Da svijet ne postoji na različitim mjestima nego samo na jednome? Da postoji samo jedna stvar na svijetu – cesta, što će reći da je doslovce sve cesta na kojoj ću jednoga dana sresti i sebe? Sebe, osobu koja ispisuje stalno nove svjetove Karlovca, princezu iz bajke, sebe, sebe… 

kratkaprica @ 14:47 |Komentiraj | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.