Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55353
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
nedjelja, veljača 28, 2010
 

Na rubu provalije je fino - tiho, spokojno, bistro. Nekada lete ptice. Ima sunca i kiše. I guste trave po kojoj trčim, skačem, ležim. Nekada se smijem pa moj smijeh odzvanja jekom, odbijajući se o planinu preko puta.

Pozorno gledam planinu preko puta.

- Ta planina je sjajna, - uvijek govoriš, -samo trebaš preskočiti.

Zalijećeš se i... već si tamo! Zadivljena sam. U meni raste uzbuđenje. Možda mogu i ja? Dolazim do samoga ruba i gledam u dubinu. Pa šta, ionako se ne vidi dno. Možda je na dnu nešto mekano, spužva. Tko uopće zna? Možda nije tako strašno.

Prilazim još bliže, držeći se rukom za stijenu. 

Ali ne pomičem se. Da bih se pomaknula, trebam se pustiti, a ja se držim. Stojim tako i znam da je trenutak, da bih baš sad trebala preskočiti. Ali ne preskačem.

Prolazi vrijeme.

Rastajemo se često. Ti istražuješ preko puta, a ja ostajem sama pred provalijom. Nekad me dozivaš, radosno mašeš, ja mahnem natrag, nasmiješim se i slegnem ramenima. Ti gledaš hoću li se odvažiti.

- Što je najgore što se može dogoditi? Bojiš se pada? - pitaš me često.

- Ne bojim se pada,- tvrdim, - uopće se ne bojim. Jebeš pad. Ovo životarenje na rubu je gore.

I to je sve što kažem.

Živim na rubu provalije.

Izmjenjuju se dani i noći, godišnja doba.

Ti sve rjeđe gledaš hoću li preskočiti. Mislim da ćeš vrlo skoro, jedan od ovih dana, ostati na drugoj strani i više se nećeš vraćati natrag. Želiš dalje, a ovdje na rubu nema mnogo mjesta za kretanje. Ne zamjeram ti. Da sam ja preskočila, vjerojatno se ne bih vraćala natrag toliko puta kao ti 

Ne znam što ću kad odeš.

Možda čak i ostanem tu. Zapravo, vjerojatno ću ostati. Svaki dan ću gledati na drugu planinu pitajući se gdje si i jesi li već preskočio neku novu, još dublju provaliju.

Možda će nakon nekog vremena opet netko naići, spreman na preskakanje. Možda će i mene ohrabrivati.

- Ne bojim se pada, - tvrdit ću - uopće se ne bojim. Jebeš pad. Ovo životarenje je gore.-

I to je sve što ću reći. Zašto onda ne preskačem, možda će me pitati.

Ali sve to neće dugo trajati.

S vremenom će, nadam se, odustati.

kratkaprica @ 15:08 |Komentiraj | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.