Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55353
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
nedjelja, veljača 20, 2011
 

 flip flop flip flop flap flis flas... tikatakatikataka... zaranjanje... flip flop flis flas... tikatakatikataka... tik... flis flop... mlaz vode uperen prema nebu... zatim uron... polumrak sobe u gradskom potkrovlju preplavljen komešanjem koraka, zveckanjem šalica... brujanjem frižidera... nedohvatnom frekvencijom vodenog jezika -

lebdim iznad kreveta, tijela. moje oči gejziri - kosa ticala. sve je toplo i titravo; neomeđeno, bezrubno - oštri kutevi ispolirani plimom sna. rtovi jučerašnjeg dana smrvljeni u bijeli pijesak. sjećanje razvodnjeno ritmičnim plavljenjem i osipanjem valova. a zatim krenu nadolaziti fragmenti: komadići se sljepljuju jedni uz druge po načelu pristajanja. odabirem jedan kao mamac i čekam da me trzajno potegne prema buđenju.

flip flop flip flop flap flis flas... tikatakatikataka... zaranjanje... flip flop flis flas... tikataktikataka... mlaz vode uperen prema nebu... flis flop... tikataka... zatim uron -

na biciklu izjurujem iz stana da stignem na sniženu kavu na cvjetnom trgu. još pola sata u pola cijene. možda danas popijem i sok od ananasa (sunce iscijeđeno u tekućinu i zaslađeno?). na travnatoj površini nedaleko moje zgrade ljudi sabijeni u gnjevne redove - silazim s bicikla i protiskujem se kroz gomilu. jesenska se magla steže oko prosvjednika i zaglušuje im povike: bijele pozadine transparenata kao veliki kockasti prozori ovješeni o neprozirni zrak.

brujanje frižidera... kozmička svijest na nedohvatnoj frekvenciji... flap flip... tikatakatikataka... flis flap... uron – izron... rasprskavanje mlazne modrine po gradskom potkrovlju –

na betonskome zidu preko puta ceste, na okrajku najavnoga plakata, čitam: ''naša cura nneka je najbolja... ta afro-soul izvođačica i pakleno dobra mačka sažiže poput ognja.'' sjajno! kad li ću konačno stići? dospjeti? čime se može premjeriti udaljenost od mene do onakvoga natpisa? da, trebam se žurno obogatiti, a ja samo razmišljam o otkazima. i putovanju svijetom. dobro, znam da me ne čeka neka blistava karijera u srednjoškolskom sustavu, ali i to je nešto. a i pišem za taj portal. ok, nisu mi još ništa platili, ali – bože moj – tek su par mjeseci na sceni. moraju se prvo sami afirmirati. a i mora se priznati da je to zaista lijepa natuknica u mom životopisu. ah, ti neplaćeni poslovi kojima punimo papir! nekada se radilo za školjke i zečje krzno, ukosnice od žada - sve je imalo kakvu-takvu tržišnu vrijednost. no možda to samo progovaraju moje predrasude. zasigurno se ne radi o ponosu. vjerujem da rasterećene od ponosa lakše i brže kročimo u nirvanu. životopis pod ruku, namjestiti kosu i uspravne glave ušetati ravno u dokinuće! ali opet... mogla bih se barem latiti pisanja toga svog znanstvenog rada. o tamnoj djevi i gradu koji više ne diše, potopljen pod nekoliko tona modrog oceana. osvjetlati njezino i svoje ime. ime! da, o tome se radi! moram si pribaviti ime - da bude prostrano i veliko kao cirkusko šatorsko krilo pod koje stanu ciganski orkestar i narančasti trapez. i bijeli galopirajući konji. današnjemu popisu za nabavku dodajem: ime i 2 paketa uložaka!

zaranjanje... flip flop flip flas... tikatakatikataka... flis flop... tikataka... izron... pa  skok natrag u modrinu -

na zrinjevcu već shvatim da kasnim na dogovor i da izlozi svih gradskih knjižara posjeduju tajnu za izlazak iz beznađa i uspješan život. samo je ja još moram prokljuviti. no onda se sjetim onih šerfezijevih stihova: ruže su crvene, tajne su skrivene... pa pomislim da je možda ipak bio u pravu kad ih je pjevušio te da se latice cvijeća, baš kao i tajne, (odabranicima) razotkrivaju sramežljivo. no dobro, barem znam da sutra počinje vikend. još jedan. okupit ćemo se opet mi cure i uroniti u grozničavu subotnju večer – uživanje u demo bendovima i jakom pivu koje nije dobro za našu liniju (sve je to ionako samo rock'n'roll!). za šankom će nalakćeni stajati uobičajeni sumnjivci (16 - 22), odjeveni poput likova iz posljednje vampirske trilogije, a toksičan će im dim, poput paravana, zaklanjati glatka lica. pitala sam prijateljicu neki dan ima li u zagrebu mjesto kamo izlaze zanimljivi i uspješni muškarci u ranim tridesetima. rekla je da nije sigurna, ali da se neki vrlo zanimljivi i pametni primjerci okupljaju na facebook stranici grupe alternativne etimologije. te sam večeri posegnula za rječnikom i ružem i spremno upalila računalo. pustila sam da me bijelo blještavi zaslon zaslijepi poput scenskog reflektora. moja je ruka sama, potpuno automatski, stisnula like na nečiji prijedlog: žumanjak – nestanak žuži jelinek. do vraga, baš kad nam je svima potrebna! jer već me dugo muči što mi se taj tip - koji mi se zaista jako sviđa - ne javlja. ne piše. jednostavno nemam nikakav tekst s kojim bih mogla raditi, kojega bih mogla dekonstruirati: usitniti ga na djeliće, riječi, logos, a zatim ih proizvoljno priljepljivati jedne drugima tako da tvore sasvim nova, gotovo mitološka, značenja. pa da tako doprem do istine – velikoga prapočela. no sve je to ionako relativno i previše ovisno o kontekstu a da bih sada razbijala misli o te hridi... (dograbih posljednji stol u kafiću. vidim je – stiže nasmijana. zatim zajedno ispijamo kavu.)

znaš, cijelo jutro slušam taj cd s dupinima... ležim u krevetu i povezujem se s kozmičkom sviješću... puna sam univerzalne ljubavi... isijavam... preplavljujem ulice ovoga sivog grada svojim svjetlom, obiljem... sve mi je jasno, sve znam, sve imam... još mi samo treba novac... i da, jučer su me zvali da glumim u jednom filmu. sasvim slučajno, na ulici.. nije neka lova, ali je dobar početak... (može li se u kasnim tridesetima više išta nazivati početkom?). nisam više bezimena, nisam nitko... ljudi zovu, pozivaju... to se vjerojatno nikada ne bi dogodilo da sam nastavila živjeti u onome stanu u predgrađu. koga sam ondje mogla sresti na putu do pekare?

valjda nikog, pomislim i nastavim ispijati svoju kavu, odjednom razmišljajući o slancima.

zatim ritualno, uz zveket, spustim šalicu natrag na tanjurić. (možda se sve rastoči samo od sebe, kažem.)

uron – izron.

 

 

 

kratkaprica @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.