Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55353
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
nedjelja, veljača 20, 2011
 

Govore da novac kvari ljude. Ja, doduše, ne bih znala ništa o tome. Novaca nikada nisam imala. Barem ne toliko da bi me uspio pokvariti. Kada dođe zima i s njom astronomski računi za grijanje, ponekad poželim imati toliko novaca da budem pokvarena.

            Iz ovog razmišljanja me odjednom prenulo pištanje mobitela dok sam mehaničkim pokretima ribala klimave kuhinjske ormariće.

            ''Nemoj zaboraviti na loto! Pusa!'', bila je poruka od mojeg muža Ivana koji je te večeri zapeo na gradilištu nabijajući prekovremene.

Na brzinu sam završila posao, oprala ruke i smjestila se ispred televizora kako bih mogla pratiti izvlačenje brojeva. Ivan i ja igramo loto svake subote od kada smo u braku. Već šest godina skupa pratimo izvlačenje i navijamo. Nikada ništa nismo dobili i niti se tome ozbiljno ne nadamo. Ali tko ne igra, ne može niti pobijediti, zar ne?

Nakon bloka reklama započelo je izvlačenje. S naočalama na vrhu nosa i oboružana crvenom kemijskom, napeto sam iščekivala.

37. Dobro je, imamo 37!

12. Imamo i njega! Dva od dva, možda skupimo četvorku ovoga puta, mislila sam u sebi dok sam odobravajući klimala glavom.

Sljedeći je iskočio 23. Poskočila sam na mjestu kada sam shvatila da smo zaokružili i njega. Ajde, još samo jedan, navijala sam u sebi, napeto iščekujući sljedeći broj.

6! Ajme, imamo i šest! To je to, imamo četvorku! Odjurila sam u kuhinju po mobitel da Ivanu brže bolje pošaljem poruku. Kada sam se vratila vidjela sam da je izvučen broj 14. Odmah nakon toga uslijedio je 33. Imali smo oba broja!

Šestica! Imali smo šesticu! Sada sam već urlala i skakala po stanu. Mobitel je ležao odbačen na stoliću za kavu, a poruka koju nisam dovršila svijetlila je na ekranu.

Zadnji broj koji je uslijedio bio je 28. Imali smo i njega. U nevjerici sam držala svoj listić i uspoređivala brojeve na njemu s onima na televiziji dok su mi ruke drhtale od uzbuđenja. Dopunski nam broj nije niti trebao. Imali smo sedmicu!

''Sedmica je uplaćena u Zagrebu!'', rekao je voditelj. ''Čestitamo sretnom dobitniku na osvojenih pet milijuna i osamsto tisuća kuna!''

U glavi mi je toliko bubnjalo da je voditeljev glas zvučao prigušeno i odsječeno.

''Isuse Kriste, mi smo dobili!'', ponavljala sam na glas. Htjela sam nazvati Ivana ali su mi se ruke previše tresle. Mobitel mi je pao iz ruku na parket i baterija je ispala van. Spuznula sam s kauča i sjela na pod. Duboko sam disala da se priberem.

Pet milijuna kuna! Isuse, što se sve može s pet milijuna kuna! Možemo kupiti stan i odseliti se iz ove unajmljene rupe! Možemo kupiti novi krevet, jedan koji ne škripi! Sada napokon imamo novaca za auto! I roditelji, napokon mogu svojim roditeljima priuštiti ljetovanje ili toplice! A Ivanov tata će sada moći kupiti sebi nove zube i naočale. Možemo na Havaje, ili na Karibe! Ivan i ja! Možda će i Ivanova sestra trebati nešto novaca, da plati one zaostale režije. Možda je bolje onda malo pričekati s Havajima. A i ujna Mira je bolesna, njoj isto treba pomoć… Ne možemo sebi kupiti nove stvari a da ne damo drugima. Samo… što će onda ostati nama? Možda bi mogli dio ostaviti na stranu, a dio dati familiji? Samo ona moja sestra, studira već 10 godina... Ona će sigurno htjeti sve spiskati na novu odjeću i frizure i na onog svog mafijaša. A možda da njoj ne kažem? Ali starci će joj sigurno reći ako ih pošaljem u toplice… Možda da za sada ipak ne kažemo nikome? Idem nazvati Ivana…

Prtljala sam po telefonu kada mi je kroz glavu prošla misao da možda ne bih trebala reći ni njemu. On će odmah rastrubiti svima. A i njegov bratić je u nekakvim dugovima… Što ako nam se cijela obitelj stvori na vratima?

Osjećala sam kako već gubimo sav naš novac. 

Možda ne bih trebala reći Ivanu! Barem za sada… mislim, ja sam uplatila listić… to je ionako moja lova. Zašto bi trebala sve razdijeliti okolo? Na kraju mi neće ostati ništa! A i ja isto radim, ubijam se od posla, a za što? Da bi drugi imali… to je ipak moja lova.

Možda, možda je tako najbolje, da…

Ajme, što je meni?! Stala sam ispred ogledala i zagledala se u svoje lice. Izgledalo je blijedo i izmučeno.

Otišla sam u kuhinju i iznad sudopera prinijela svojem dobitnom listiću zapaljenu šibicu. Vatra ga je brzo gutala s pohlepom. Više ništa od njega nije ostalo osim hrpice pepela.

''Dragi, nismo ništa dobili. Ali uvijek nam ostaje ljubav. :)'', napisala sam Ivanu u poruci.

            Imaju pravo kada govore da novac kvari ljude.

kratkaprica @ 21:35 |Komentiraj | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.