Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55353
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
nedjelja, veljača 28, 2010
 

***

Biti kao Zemlja. Šutjeti. Blizu, a daleko od svih i svega.

U svojoj utrobi skrivati mala groblja i malo korijenje,

pustiti svijetu da ih pokapa, otkapa, sadi;

u svojoj utrobi koja je ujedno i glava

maštati svjetove čije se dubine tankoćutno ogledavaju na površini finskih jezera

uz pokoji huk sove.

***

I Zemlja je u početku pijano vrludala tražeći svoju os i silu težu.

Nestalna.

Neusmjerena.

Nekoncentrirana.

Neispunjena.

U to vrijeme bila je kontinuirano potresena, krateri su nicali po njoj brzinom gljiva. Svakim danom bila je sve manja, svakim danom sve neobičnijeg, razvedenog oblika. Svojim izraslinama doticala je Svemir, propadajući kroz zvijezde, čeznući za tlom pod ticalom.

Za stankom.

No stanke nije bilo nigdje,

samo je propadala

i propadala Zemlja.

I potom se od nemoći, u pokušaju zaborava, počela nezgrapno okretati oko same sebe.

U početku polako, a potom sve brže i brže i brže!

Priljubila je  ticala uz tijelo, popunila se u kuglicu  i oblikovala piruetu.  Bez udova nije propala nego je nastavila postojano plivati zrakom. „ Tlo pod nogama je bezveze, iako se čini da si povezan“, sigurno pomislila je.

Od tog trenutka ona se zvrkasto suočava sa svemirom, izaziva ga na dvoboj  jedan na jedan.

Iz čarobne kugle niču svakojake misli u tišini. Biljke, životinje, rijeke, mora, planine.

Šutljivo ona priča.

Bez riječi dopušta svemiru da  joj se bavi naličjem.

Pojavljuju se i ljudi koji poput uspravnih cesta glasno koračaju joj tlom, prikovani za nj. Oni stalno nešto nazivaju, i jedni druge nazivaju, umjesto da sklope usne.

Da budu kao Zemlja.

Pronađu vlastitu silu težu, a ne samo onu koju im je ona dala.

Spoje prste na rukama sa prstima na nogama i izgube tlo pod nogama, okrećući se u zraku.

 

  

 

 

kratkaprica @ 16:01 |Komentiraj | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.