Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55353
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
ponedjeljak, veljača 22, 2010
 

U noćno doba postoji trenutak kad je splimavanje na vrhuncu, kad stabla odbacuju najviše štetnih tvari, kad je magnetno polje minerala najaktivnije, kad je noćobdijama najteže; u tom me trenutku nemirna savjest budi sigurnije od mehaničkih naprava. Nasuprot obezglavljenosti silom probuđenog spavača, nalik osuđeniku nespremnom za ono što slijedi, prenuli noćnik nastavlja tok svijesti koji je prekinuo kratki san. Jednim pokretom nečujne viljuške za ugađanje, one koja pribire mračni prostor u pravilne oblike prozora, televizora ili police, u trenu je ugođen sa strujom stvari oko i unutar sebe. Brada, usne, čelo i čeljust još uvijek su opušteni, omekšani od sna, samo oči živo trepte napinjući luk misli koje će prijenosom na papir, čim upalim svjetlo, izgubiti svoju gipkost i protočnost. Kralješci su još neko vrijeme bez osjeta, toplina tjelesnih tekućina drži ih kao slabo povezane plove. Blagodat kratkog sna umiruje sve boljetice, otoke, ukočenja izazvana položajem fetusa na neudobnom kauču.

Netom je prošlo tri sata. Trenutak je to u kojem Šonagon počinje žuljati svitak ispod uzglavlja, u kojem Bertrandov noćnik ostaje bez voštanice u ledenoj sobi, u kojem Kafka završava posljednje pismo, u kojem se Balzacova kafeterija konačno prazni, u kojem Virginija napokon napušta svoju sobu i odlazi u bračni krevet. Ja se samo okrećem na suprotni bok i još malo uživam u namaknutom vremenu, onom između planiranog i spontanog buđenja. Osluškujem zimsko širenje noćnog prostranstva i strepim hoću li je čuti. Dvije prethodne noći oglasila se u ovo doba i ubrzo utihnula ne čekajući odgovora, dolazeći niotkuda i netragom nestajući. Njena solo dionica možda ne pripada najzahtjevnijim no svakako je među najemotivnijim stavcima iz Messiaenovog kataloga. Evo je!, kliknem u sebi, uvjerena da noćna pjevica odgovara na moju upornost, moje iščekivanje i strast otkrivanja. Pokušavam upamtiti nešto od njenih iskričavih harmonija i žuboritog tempa, premda znam da će moja mentalna slika izblijedjeti poput negativa pred svjetlom ekrana, dok budem iznova preslušavala internetske uzorke glasanja kontinentalnih ptica. Kao da bi upoznavanje s imenom, navikama i krilatim gestama  

ove ptice umanjilo čuđenje nad njenim blistavim zvučnim likom. Kao da bih se manje čudila otkud ta preuranjena pjesma u zamagljenom breziku naše glavne ulice koja je ujedno promenada s kafićima i veliko parkiralište s kontejnerima za smeće, s dva reda ležećih policajaca, s ostacima petardi i raketa, gdje se svako malo aktivira alarm sportske kladionice, gdje povratnici s noćnog provoda daju do znanja koji su klub posjetili, gdje mladi galamdžije s Bundeka provaljuju u napuštene lokale i nastavljaju svoje bučne prazne priče. A onda sam se dosjetila. Moj češljugar, ili možda slavuj, nije Messiaenova "mala sluškinja nematerijalne radosti" što usred kišnog prosinca vježba solo dionicu kojom se navješćuje zora i proljetno sunce. To je srčani prosvjed najodvažnije među stanovnicama posljednjeg gradskog egzila za ptice. Rovokopači s novog gradilišta počistili su nisko grmoliko drveće i gusto grmlje oko divljih gradskih vrtova, ispod borova i samoniklih stabala, uništili posljednje stanište ptica između Save i velike prometnice. To je točan prijenos onog što sam čuo, ali u ljudskom registru, rekao je veliki umjetnik i dugogodišnji istraživač ptičjeg pjeva. No, to je rekao na mjestu gdje je bio dobrodošao gost, gdje je njegovo crtovlje nadsvodilo južno podneblje, jednako dobrohotno za ptice i ljude.

 
 
kratkaprica @ 05:52 |Isključeno | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.