Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55352
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
nedjelja, veljača 20, 2011
 

Sjedila sam za kuhinjskim stolom i pisala popis za špeceraj. Na stražnjoj strani kuverte telefonskog računa. Kemijskom koja je davala zadnje znakove života. Niti njoj se baš nije radilo. Sunce je nemilosrdno grijalo kroz prozorska stakla. Unatoč rashlađivanju klimatizacijskog uređaja bilo je pakleno vruće. Jedan i trideset osam. Tik-tak, tik-tak, ritmično je lupkala kazaljka na satu. Iz druge sobe Leonard Cohen me nježno uvjeravao: I am Your Man. Ah.

Kao da nitko drugi ne jede, ne pije, ne pere se... Mali narančasti pauk jurio je po stoljnjaku, između zaostalih mrvica. Struktura, moram imati strukturu. Povukla sam dvije okomite i jednu vodoravnu crtu pri vrhu papira: lijevo hrana, desno lijekovi, sredina šminka i kemikalije. Mislila i gledala prema kredencu i frižideru nabrajajući na papiru: luk, krumpir, neka salata (rajčice), peršin list, jaja, češnjak, tikvice, pileća prsa, jogurt, kava, tijesto, riža (ribe), wc papir, papir za kuhinju, neki sirup, voda, žitarice doručak, smeđi šećer... dobro, to bi valjda bilo to... onda mlijeko za skidanje šminke, sapuni, dezići, regenerator, wc sanitar, nova četka, blazinice... i još šta su mi ono rekli, a, da, dečki: pivo i majoneza, to sam skoro zaboravila... onda refemin, analgin, andol, leksaurin, mami kalcij 1000 D+...

Prema kraju popisa slova su bila sve sitnija, stisnutija: poput mene. Ode moja nova majica na još jedan špeceraj! I balerinke, vjerojatno. Šetati ću do kraja života u ovim ofucanim natikačama. Ustani! - vikalo je tijelo - i ja sam poslušala, ustala, u nekoliko koraka otvorila ulazna vrata i izašla na balkon. U sjenu visterije. Topli povjetarac.

Pogled na ulicu - a na ulici - pustoš. Vrućina i sredina dana učinili su svoje.

Samo dvoje klinaca klatilo se lijeno pločnikom igrajući igricu na mobitelu: "Poing-poig, poing-piing, tu-tu-tu-tu" dolazio je zvuk iz telefona, dok su se oni hihotali, gurkajući jedan drugoga. Iz smjera Mirogoja jurio je zglobni autobus. Poskakivao je i lelujao po zagrebačkoj nizbrdici kao veliki papirnati kineski zmaj. Ležeći policajci pred našom kućom usporili su ga, pa sam lijepo mogla vidjeti jedinu osobu u autobusu - odmah do vozača sjedio je stariji krupni gospodin, lica zakrivenog Panama šeširom, obučen kao da se vraća sa sprovoda. Prije no što je nestao iza zavoja autobus je kihnuo i ispljunuo oblak crnog dima. Fuj!

Vratila sam se u kuću, pustu i tihu kao i prije. Popis je mirno čekao na stolu. Sjela sam i zažmirila. Kroz mrak iza vjeđa titrala su pasvjetla, osobni vatromet. Zabacila sam glavu malo unazad i slušala muziku koja je dopirala s radija: "I wanna be loved by you, just you, Nobody else but you, I wanna be loved by you, alo-o-o-ne, Poo poo bee doo - bu bu pi du" pjevala je pokojnica medenim glasom, nesvjesna moje trenutne situacije.

"Na današnji dan sjećamo se velike glumice", objašnjavao je spiker Radio Sljemena i nastavio mrvu sporije - dramska pauza - "Marilyn je umrla u kolovozu, na današnji dan". Žmirim i zamišljam zapadnu obalu, LA, Holywood: ljeto je, baš kao ovo naše. Suhi zrak, možda malo mirisa mora i soli na povjetarcu? Zamišljam aveniju u kojoj je stanovala. Vjerojatno nasade visokih palmi uz rub kolnika. Cvjetni žbunovi uz zidove. Jorgovan, oleander, visterija. Vodenika, žbunovi pampas trave. Nema pješaka, svi se voze, skriveni iza bijelih šešira i tamnih sunčanih naočala. Kadilaci i kabrioleti pastelnih boja tromo klize vrućim asfaltom pored njene kuće. Monotoni šum prskalica koje se vrte i vrte u istom, mokrom ritmu. Uredni travnjaci. Poštanski sandučići s velikim ispupčenim brojevima u boji. Tu je i njena kuća - bijela prizemnica španjolskog stila, koja se ne ističe među susjednima. Ukrasnim ciglama popločena staza do ulaza. Iza jednostavnih vrata bez pločice s imenom stanara bijelo oličen hodnik. Fotografije i slike po zidovima: ona i Joe, ona s Arthurom, Milton, Lee, Paula... Nekoliko akvarela s cvjetnim motivima. Velika slika s anđelima. U dnevnom boravku pletene stolice boje bijele kave, lakirani svijetli drveni pod bez tepiha. Biblioteka. Povjetarac miče zavjesu na polupritvorenim staklenim kliznim vratima. U sobi do, na krevetu, potrbuške leži Marilyn. Obučena je u jednostavne ljetne šorc-hlače kaki boje i žućkastu majicu bez rukava svezanu u mašnu oko vrata. Nenašminkana je, bosa, stopala prekriženih u zraku. Jedan nestašni pramen svijetle kose pada s čela k obrazu: Moram sutra, s-u-t-r-a, frizeru - odlučna je, dok dovršava popis u bilježnici ispred sebe: ... Hedda - odjeća, kemijska čistiona; piće: šampanjac ili barem neko normalno bijelo vino uz večeru; povrće: endivija, avokado, špinat, masline, breskve... timijan, ružmarin... riba, puretina, možda pile; onda kava, keksi - pitaj Kitty koji danski su najbolji; salvete, 2 ručnika, pahuljice za doručak... i rođendanska torta za Helen... Dovraga! Kako uvijek mene dopadne taj prokleti popis za špeceraj? - pomislile smo nas dvije, svaka na svom kraju svijeta i vremena.

 

 

kratkaprica @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.