Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55353
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
nedjelja, veljača 28, 2010
 

Zašto nosite crvene cipele, upitala bih. Ljudi bi rekli jednostavno: zašto što mi se sviđaju. Zašto vam se sviđaju, upitala bih svojim uobičajenim zašto-glasom. A oni bi me gledali onako kako ljudi gledaju kad ne znaju što bi rekli. Ili bi uzvratili istom mjerom pitajući svojim zašto-glasovima zašto me to zanima.

Zašto me to zanima?

U knjigama se spominju razne crvene cipele, u nekoj bajci junakinja zbog njih ostaje bez nogu, jer razvratna je to stvar, ta boja krvi na nogama – ali to ne može biti sve.

- Evo – rekla bih svom odanom pomagaču, starom džinu iz svjetiljke – nađi sve prizore u kojima se pojavljuju crvene cipele i osobe koje ih nose.

- Samo ženske osobe? – ispalio bi kao iz topa, jer je vješt i pametan. I izvukao iz rukava dva-tri dobra primjera.

- Dobro - rekla bih – dosta za večeras, popij tabletu, udobno se smjesti u svjetiljci, nemoj grbiti leđa i spavaj.

Jer sve je to samo izlika, skupljanje hrpe u koju bih neprimjetno ubacila priču koje se mutno sjećam.

Dogodilo se negdje u dubini vremena, u nekom selu gdje ponekad dolaze pomamni svirači pa sve stanovnike tijesnih i čađavih seoskih izbi tjeraju u ples.

- Hoćeš li mi kupiti crvene cipele? – upitala je starica, nesvjesna da je već starica, svoga muža tvrdicu.

Toga je jutra u njihovo dvorište ušao postolar trgovac i sad, dok je gledala te cipele od crveno obojene kože, činilo joj se gotovo kao da u svojem blatnom, sumornom dvorištu čuje smijeh. I vidjela je sebe kako lakim korakom odlazi do susjede, nosi kolač, čestita blagdan...

 Muž ih nije pogledao. Nije rekao čak ni „neću“.

- Što će ti? – rekao je. - Pa ti nikamo ne ideš. I prije ćeš umrijeti nego potrošiti cipele koje nosiš.

Klimnula je glavom, razvezala pa ponovno zavezala rubac oko glave. Bio je crn taj rubac, sa sitnim tamnoplavim cvjetićima koji su se u bezbrojnim pranjima pomiješali s podlogom.

Od njegovih riječi još se više smanjila, zgrbila, ostarjela, a i rubac je potamnio.

Trgovac je slegnuo ramenima, otišao iz njihovog dvorišta.

A ona se, gledajući svoje razgažene stare cipele koje nikada nisu bile crvene, pretvorila u golemu suzu. Plakala je nevidljivo i nečujno, plakala za samom sobom, za onom koja nekamo ide, kojoj nešto treba, koja prihvaća poziv što ga čuje u glazbi mahnitih svirača. Za onom koja nikada nije postojala, ali je trebala postojati. 

Ne znam što je još bilo u toj priči. Čini mi se da se i tu radilo o nekakvoj bajci i da je imala sretan kraj. Premda ne znam kakav sretan kraj može imati takva priča. Ili je svaki kraj takve priče sretan?

Zašto nosiš crvene cipele? upitala bih vlastiti odraz u ogledalu. Jer mi dobro stoje, glasio bi odgovor. Zbog one bakice, glasio bi odgovor. Jer se u svakom trenu može dogoditi da bude blagdan, da zasviraju neki mahniti svirači, i da bude ples?

 

kratkaprica @ 15:51 |Komentiraj | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.